istina

istina

Srpski

istina (srpski, ćir. istina)

Padež Jednina Množina
Nominativ istina istine
Genitiv istine istina
Dativ istini istinama
Akuzativ istinu istine
Vokativ istino istine
Instrumental istinom istinama
Lokativ istini istinama


Imenica

istina, ž

Slogovi: i-sti-na,  mn. i-sti-ne


Značenja:

[1.] ono što odgovara postojećim činjenicama [1]
[2.] odnos neke tvrdnje sa realnošću
[1.1.] U sanskrtu nailazimo na reč समीचीनता [2] (čita se) samićinta sa istovetnim značenjem kao i u srpskom jeziku.

Poreklo:

[1.1.] Etimologija reči „istina“ je reč „ista“, što nam ukazuje da je reč „istina“, nepromenljiva ili konstantna u odnosu na nove okolnosti i reku vremena.

Suprotne reči:

laž

Primeri:

[1.1.] Nas zanima istina i samo istina.
[1.2.] Bolje neugodna istina, nego ugodna laž.
[1.3.] Kad neko slaže, istina ga može iznenaditi i uvrediti.
[1.4.] Istina će nas sve osloboditi.
[1.5.] Istina nema alternativu.

Vikicitati1. Mojsijeva, glava 42

Izreke i poslovice:

[1.1.] Istina je najače oružje.
[1.2.] Istina je jedna.


Asocijacije:

[1.1.] ispravnost, pravda

Izvedene reči:

[1.1.] istinitost


Uzvik

istina, uzv.

Značenja:

[2.1.] odnos neke tvrdnje sa realnošću

Prilog

istina, pril.

Značenja:

[1.1.] ono što odgovara postojećim činjenicama [1]


Prevodi

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)
  2. Sanskrt: [[1]]

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] „istina