opanka

opanka

Srpski

opanka (srpski, lat. opanka)

Padež Jednina Množina
Nominativ opanka opanke
Genitiv opanke opanaka
Dativ opanci opancima
Akuzativ opanku opanke
Vokativ opanko opanke
Instrumental opankom opancima
Lokativ opanci opancima

Opanci šiljkani iz Srbije

Imenica

opanka, ž

Oblici:

  1. opanke [1]

Slogovi: o-pa-nka,  mn. o-pa-nke


Značenja:

[1.1] : [1.1] U Sanskrtu nailazimo na imenicu ženskog roda उपानह् [2] (čita se) upanah sa značenjem obuća ili sandale. Osim ove reči nailazimo i na pridev सोपानत्क [3] (čita se) sopanatka sa značenjem obuven (nositi cipele), ili pridev सोपानह् [4] (čita se) sopanah sa značenjem obuven ili imati cipele

Poreklo:

[1] Reč opanka vodi poreklo iz praslovenskog jezika, od reči opna ili opona, uz ove reči ide još i arhaična reč opinjati sa kojom su srodne korenske reči zapon ili prepona. Opanke se prave, tako što se opute (kožne vrpce) opinju ili obavijaju oko kožne osnove opanka, a sama ta kožna osnova je opna. Opanka i služi poput svake opne, da obavije, stegne i zaštiti nogu. Sam opanak se prilikom izrade ili obuvanja opinje. Ko sagledava činjenice, može uvideti da reč kojom je opanka imenovana u saglasju od postupka izrade do upotrebne funkcije.

Sinonimi:

  1. opanak [1]


Primeri:

  1. Òpānke nísu bíle pokrivѐne. [5] Sanad, Đala, Novo Miloševo, Itebej, Elemir, Deska [1]


Asocijacije:

obuća, obuven

Izvedene reči:

opančar



Prevodi

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Sanskrt: [[1]]
  3. Sanskrt [[2]]
  4. Sanskrt [[3]]
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 43.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] [[4]]