nakonče

nakonče

nakonče (srpski, lat. nakonče)[uredi]

Imenica[uredi]

nakonče, s

Pridev[uredi]

nakonče -a, -o, prid.

Oblici:

  1. -eta [1]
  2. nákonče [1]

Značenja:

  1. Muško dete koje mlada, u povratku sa venčanja, tri puta podiže uvis i ljubi. [1]

Primeri:

  1. Nakončetu mlada daruje košuljicu, peškir i sl. ( — Čr; J) [RSB; SSBan 60]. [2] [1]
  2. Sȁ[d] ćedu da dádu déte mlȃdi, nákonče. [3] Sefkerin [1]
  3. Tȁmo [j]e dočȅkadu, dočȅka [j]e svȅkrva sa nákončetom, sȉto, žȉto u sȉtu, kukurȕza u sȉto. Ȍnda svȅkrva dȃ njózi nákonče. Tȏ [j]e déte mȃlo, od gȍdine dána, gȍdine ȉ po, dvȅ gȍdine. Izbište Melenci Ilandža [1]
  4. Nevesti zatim na kola dodaju malo muško dete zvano „nakolče”, „nakonjče”, „nakumče” ili kako ga još u nekim mestima zovu — donošče. [1]
  5. Dok je snaša još na kolima, svekrva joj daje malo muško dete zvano „nakolče”, „ukolče” […] Mlada dete podigne i okrene tri puta, dariva ga platnom za košulju i poljubi ga. [4] [1]
  6. Nàkōlče je bojàžljivo, pa je zàplakalo kad ga je mlȃda ȕzēla. Bačinci [1]


Sinonimi:

  1. donošče [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Vesna Marjanović, Prilog proučavanju promena u ciklusu svadbenih običaja Srema na primeru sela: Jakovo, Boljevci, Stari Slanakamen, Novi Karlovci, Stari Banovci. — Rad, 31, 1988—1989, 195—204, str. 197.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 522.
  4. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Bačkoj. — Rad, 34, 1992, 137— 158, str. 151.

Napomene[uredi]