zvono

zvono

Srpski

zvono (srpski, lat. zvono)

Padež Jednina Množina
Nominativ zvono zvona
Genitiv zvona zvona
Dativ zvonu zvonima
Akuzativ zvono zvona
Vokativ zvono zvona
Instrumental zvonom zvonima
Lokativ zvonu zvonima


Imenica

zvono, s

Zvono

Slogovi: zvo-no,  mn. zvo-na


Značenja:

[1.] Zvona su najčešće metalni predmeti raznih veličina, koji pri udaru na njih proizvode zvuk.

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog:

Primeri:

[1.1.] Zvona koja imaju lep i prodoran zvuk. Crvena Crkva[2]
[1.2.] Dobro sam ga saranila — dva popa i đakon, i pevačko društvo, velika zvona, velika kola. Vršac, Laćarak, Zmajevo, Đurđevo, Novo Miloševo, Izbište [2]
[1.3.] Sećam se još da je moj otac nosio zvona na Almašku crkvu. Novi Sad [2]
[1.4.] A crkvena zvona zvone, ono odjekuje. Kula [2]

Izrazi:

[1.5.] Udariti na velika/sva zvona („razglasiti svima“). Sombor [2]
[1.6.] Vezati zvono („magijskom radnjom vezivanja crkvenih zvona doneti nesreću mladencima“). [2]

Asocijacije:

[1.1.]

Izvedene reči:

[1.1.] zvonar, zvonik, zvonce, zvončić, zvonjenje, zvonjavina, odzvanjanje



Prevodi

Reference

  1. Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] zvono