uljav

uljav

uljav (srpski, ćir. uljav)[uredi]

Prilog[uredi]

uljav, pril.

Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. ȕljav [1]
  3. ȕljav Mokrin Novo Miloševo [1]

Značenja:

  1. Vrlo lukav, prefrigan. [1]
  2. Kavgadžija. [2] Zrenjanin[1]

Primeri:

  1. U ala nè volem tȇ ȕljave; kad je mène mȏj bába vospitávo da je grȇj da bȉdeš tàki, a ȏn od jèdne do drȕge cȕre, kobojági će da je žȅni, pa mesto da rȃdi, se izležȃva, a ȍdakle mu kȕća, tȏ nȉko nȅ zna. [2] Neuzina Kać Novi Kneževac Padej Kikinda Melenci Itebej Žitište Jaša Tomić Šurjan Boka Perlez Farkaždin Čenta Vršac Bočar Crepaja Vračev Gaj [1]
  2. A vȉdiš, jȃ sam ti i kázo da ȏn nȁma jèdno tȍlkuje, ȏn študȋra nȅšto drȕgo, a jȍpet i drȕgo rȃdi. Hȕljav je tȃj, nè treba s njȋm da sprȇžemo. Jaša Tomić Šurjan Boka [1]
  3. Žarač vodi mladu u klečećem ili pogurenom položaju i viče kumi: „Kumo, oprosti, kumo, oprosti!” a kuma, ako je „uljava”, odgovara: „Ne opraštam”. [3] [1]
  4. Dȅda je bȉo prȇ dobrȉji, a sȁd je starȉji pa je mȁlo vȉše zȁo, nȅ ȕljav nego pȑgav, tȍ pȑgavo — pa to je tȍ, ȕljavo, pȑgavo. Pavliš Tovariševo Izbište [1]


Izvedene reči:

  1. huljavo [1]


Izrazi:

  1. ˜ ko kera ("isto"). [1]
  2. ˜ ko vaška ("prgav"). [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 337. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  3. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 149.

Napomene[uredi]