suša

suša

Srpski

suša (srpski, ćir. suša)

Padež Jednina Množina
Nominativ suša suše
Genitiv suše suša
Dativ suši sušama
Akuzativ sušu suše
Vokativ sušo suše
Instrumental sušom sušama
Lokativ suši sušama


Imenica

suša, ž

Sušno tlo

Oblici:

[1.1.] sȗša, sȕša Sremska Mitrovica, Vršac, Batanja [1] [2]

Slogovi: su-ša,  mn. su-še


Značenja:

[1.] Dugotrajno vreme bez kiše. [2]
[1.1.] U sanskrtu nailazimo na imenicu muškog roda शोषु [3] (čita se) šošu, istovetnog značenja kao i u srpskom jeziku.

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog:

Primeri:

[1.1.] Sȁd počim je bíla sȗša, pògače dȍbiju sámo rȃdnici, tȋ što rȃdu na ùljaru — tȏ je zȏb za krȁvu. [4] Zrenjanin [2]
[1.2.] Vìdiš kȁko [je] kad nȇma kȉše, sȗša kȁko je. Kula [2]
[1.3.] Kad je sȗša, kad je nȅpogodno vréme, jel uvȁti kȉša orȃnje pa ne mȍž onu kȍru da rȁdi da propȁdne tȍ zȑno, e ȍndak mȏra nȁnovo da preȍre. [5] Jasenovo, Gospođinci, Novo Miloševo, Izbište [2]

Izrazi:

[1.4.] Nit usȗši glȃda, nit u kȉši rȍda ("nikako"). Novi Bečej [2]

Asocijacije:

[1.1.]

Izvedene reči:

[1.1.]



Prevodi

Reference

  1. Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 44.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Sanskrt: [[1]]
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 148.
  5. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 14.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] suša