repa

repa

Srpski

repa (srpski, ćir. repa)

Padež Jednina Množina
Nominativ repa repe
Genitiv repe repa
Dativ repi repama
Akuzativ repu repe
Vokativ repo repe
Instrumental repom repama
Lokativ repi repama


Imenica

repa, ž

Kategorije: bot.


Oblici:

[1.1.] répa, rȅpa [1]
[2.1.] rȅpa [1]

Slogovi: re-pa,  mn. re-pe


Značenja:

[1.] Zeljasta biljka sa mesnatim zadebljalim korenom koja se upotrebljava kao ljudska i stočna hrana Brassica rapa. [1]
[2.] Vrsta repe koja se kao industrijska kultura gaji za proizvodnju šećera Beta vulgaris rapacea altissima. [1]

Sinonimi:

[1.1.] blitva [1]


Primeri:

[1.1.] Ȉmamo mȋ nȁšu rȅpu za mȃrvu, a Jóvin brȁt je gájio za fàbriku da pròda dok je mȍgo da rȃdi i da zarȃdi. Neuzina [1]
[1.2.] Ȍnda kad bȕde pròleće, sȉje rȅpu. Deronje [1]
[1.3.] Rȅpa je gústo nȉkla, trȅbā je raščùpati. Laćarak [1]
[1.4.] Sȉjali kròmpīr, rȅpu i tàko malo sitníleži. [2] [3] [4] Čip Bačinci, Susek, Sviloš, Subotica, Bačko Petrovo Selo, Zmajevo, Žabalj, Begeč, Taraš, Jaša Tomić, Šurjan, Boka, Tomaševac, Farkaždin, Pomaz [1]
[1.5.] Trȋ jȕtra répe smo ìmali u vèliki rȋt. Martonoš [1]
[1.6.] Narédili su kȍ će na žȉto da plȇvi, kȍ će na lȁn, kȍ će na répu. [5] Itebej [1]
[1.7.] Sȅjali répu i kukùruz. [6] [7] [8] Elemir, Mokrin, Bašaid, Jaša Tomić, Zrenjanin, Deska [1]
[2.1.] Kad se sȅjala rȅpa, pa bílo je i po džȃk šećȅra. [9] Izbište, Nadalj, Čurug, Gospođinci, Žabalj, Mošorin, Kać, Begeč, Kovilj, Titel [1]
[2.2.] Vȉdi, òvo je rȅpa, to j[e] šèćer. Deronje [1]


Asocijacije:

[1.1.] [[]]

Izvedene reči:

[1.1.] [[]]



Prevodi

Reference

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 80.
  3. Marija Špis-Ćulum, Iz leksike Pomazi i Čobanca (kod Sentandreje), rukopis.
  4. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 146.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 503.
  6. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 502.
  7. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 55.
  8. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 118, 154, 162.
  9. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] repa