razljučiti
razljučiti
razljučiti (srpski, ćir. razljučiti)[uredi]
Glagol[uredi]
Oblici:
Značenja:
- Odvojiti jedno od drugoga praveći razliku, razdvojiti. [1]
Primeri:
- I tȗ je tàko bílo: razljúčilo se, ȍbaška mȕški ȍbaška žȅnski okrȍm ako ȉma svòju žènu i u právu mu stòji da je njègova. [1]
- Tȁmo su trážili da se svȁka vȅra ràzljūči. Svȁku vȅru su razljúčili. [2] [3] Itebej Kać [1]
- Razljuče se i jaganjci od ovaca — majki. [4] Izbište [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 407.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 500, 505.
- ↑ Mirjana Maluckov, O ovčarstvu u jugoistočnom Banatu. — Rad, 35, 1993, 187—198, str. 191.