povlačiti

povlačiti

povlačiti (srpski, ćir. povlačiti)[uredi]

Glagol[uredi]

povlačiti, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. -čem [1]

Značenja:

  1. Pomicati što vučenjem prema sebi. [1]
  2. Pomaknuti što vučenjem prema sebi. [2] [3] Deronje Mokrin Boka Farkaždin[1]
  3. Preći branom preko oranja. [1]
  4. Odustati, promeniti stav. Novo Miloševo[1]

Primeri:

  1. Pȑvo ga rúkom posȅješ, pȍse ga grabȕljom povlȃčiš. Vršac [1]
  2. Posejao sam žito, ali nisam još povlačio posle drljanja. Begeč [1]
  3. Sȅjala se rȅpa — ùzoreš kònjima, pa pòdrljamo, pòvlāčimo, pa pòvāljamo da bȕde rávno, sabijèno zȅmljište. Tomaševac [1]
  4. Jȁ sam mórao sȃm, i sȅjo sȃm, i povlȃčim sȃm. Vršac [1]
  5. Kad izȍru svȅ, ȍndak ȕzme bránu pa povlȃči, podȓlja. Jasenovo [1]
  6. U pròleće je pòvūko bránom da bi zèmlja bíla sȉtna, da bi ȍbdržāla vlāgu. [4] Kumane [1]


Izvedene reči:

  1. se [1]


Sinonimi:

  1. provlačiti [1]


Izrazi:

  1. Povući mačka za rep ("loše proći, rđavo se provesti, stradati, biti na šteti, gubitku"; "Paz da ne povučeš mačka za rep"). Jasenovo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 17.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 205.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 140.

Napomene[uredi]