jahaći

jahaći

jahaći (srpski, lat. jahaći)[uredi]

Oblici:

  1. -e, -a [1]

Značenja:

  1. Koji služi za jahanje, koji se jaše. [1]
  2. Konj za jahanje. [1]
  3. Koji se upotrebljava pri jahanju. [1]
  4. Vrsta žvale koja se sastoji iz jednog dela. [2] Kula[1]

Primeri:

  1. Ali mogao se naći i pokoji sedlenik, odnosno jahaći konj sa labudovim vratom, pa i punokrvni engleski trkački konj. [3] [4] [5] Debeljača Jamena Morović Gibarac Molovin Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Sot Martinci Kukujevci Erdevik Grabovci Klenak Platičevo Hrtkovci Jarak Voganj Šuljam Ležimir Sviloš Kupinovo Ogar Jazak Vrdnik Čerević Bukovac Boljevci Karlovčić Prhovo Mali Radinci Neradin Sremska Kamenica Surčin Vojka Golubinci Maradik Krušedol Batajnica Belegiš Novi Slankamen Krčedin Futog Gospođinci Itebej Opovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  3. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 48.
  4. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  5. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]