sàmo

sàmo

sàmo (srpski, lat. sàmo)[uredi]

Oblici:

  1. samo [1]

Primeri:

  1. Sàmo je bílo vína. [1]
  2. Tȏ se sàmo dȃ dѐvōjki. [2] [3] Farkaždin Bačinci Vizić Šimanovci Martonoš Kula Deronje Novi Sad Begeč Sanad Padej Novo Miloševo Srpska Crnja Novi Bečej Itebej Kumane Elemir Tomaševac Sefkerin [1]
  3. Sàmo mȍže príći kȗm i stȃri svȁt i mlȁdēnci. Sombor [1]
  4. Kòt kuće sàmo òstane rѐduša. Laćarak [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 152.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 285.

Napomene[uredi]