putnik

putnik

Srpski

putnik (srpski, lat. putnik)

Padež Jednina Množina
Nominativ putnik putnici
Genitiv putnika putnika
Dativ putniku putnicima
Akuzativ putnika putnike
Vokativ putniče putnici
Instrumental putnikom putnicima
Lokativ putniku putnicima


Imenica

putnik, m

Oblici:

[1.1.] pȕtnik Izbište, pȗtnik [1]
[1.1.] pȗtnik [1]

Slogovi: put-nik,  mn. put-ni-ci


Značenja:

[1.] Osoba koja putuje. [1]
[1.1.] U Sanskrtu nailazimo na imenicu muškog roda पथिक [2] (čita se) pathika, jedno od značenja je istovetno kao i u srpskom jeziku.
[2.] Osoba koja se slučajno nađe, nameri u gostima (obično o Božiću). [1]

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog:

Sinonimi:

[2.1.] putnik namernik


Primeri:

[1.1.] Ȍndak tȁta ȕvek je dávo za pȗtnika koji pùtuje, prímer, níje kòt kuće, nȅgdi je na pútu. [3] Beška, Novo Miloševo, Melenci, Farkaždin [1]
[2.1.] Pȓvom dȍbi pȗtnik párče, pa pȍsle dȍbi pastȋr ȍma za njíme, pa pȍsle gȁzda, i svȅ rȇdom kȍlko ȉma glóte. Izbište [1]
[2.2.] Ȍnda domàćin ȕzme čésnicu pa séče: pȓvo pȗtniku, kȍmād, ko nàӣđe. Martonoš [1]
[2.3.] Ȍndak tȁta kad otkr̀ja, pȓvo pȗtniku párče, pa pòloženӣku. Novi Sad [1]
[2.4.] Pȓvo párče òstavi pȗtniku. Stari Slankamen [1]
[2.5.] Nȅki pȗt spȁdne [novac iz česnice] pȗtniku nāmȅrniku. Banatska Palanka [1]


Asocijacije:

[1.1.] put

Izvedene reči:

[1.1.] putnički



Prevodi

Reference

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Sanskrt: [[1]]
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 100, 103.