madžarski

madžarski

madžarski (srpski, lat. madžarski)[uredi]

Imenica[uredi]

madžarski, {{{rod}}}

Kategorije: ob.ob.


Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. màdžarski, mȁdžarski [1]
  3. -a, -o [1]
  4. màdžarski, mȁdžarski [1]

Značenja:

  1. Koji se odnosi na Mađarsku i Mađare. Bečej[1]
  2. Vrsta brzih kola sa tri upregnuta konja. [1]
  3. Vrsta dečije igre. [1]
  4. Naprava za predenje vune koja se pokreće pritiskom noge na papučicu. Novi Bečej Melenci[1]
  5. Vrsta goveda, sive dlake, širokih rogova i slabe mlečnosti. [2][1]
  6. Levča koja gvozdenim delom naleže na osovinu točka. [3][1]
  7. Rasa pčela. [4] Srbobran[1]
  8. Rasa krupnog, belog, izdržljivog govečeta. [1]
  9. Vrsta ženskih papuča. [1]
  10. Rasa velikih belih volova sa dugim rogovima. Jasenovo[1]

Primeri:

  1. I ȍnda nísmo ѝšli u màdžarsku škȏlu. [5] [6] [7] Kalaz Batajnica Đala Srpski Krstur Itebej Elemir Šurjan Zrenjanin Boka Neuzina Tomaševac Ilandža Sakule Pomaz [1]
  2. Mi kȃžemo màdžarski sȉr, samòkiš. Martonoš [1]
  3. Ȍn znȃ i nѐmački i màdžarski. Sremska Kamenica [1]
  4. Njѐgova Ѐstika dr̀ži màdžarsku kȗjnu i ȏn je zavòlo da jȇ i zdravo ljúto i másno, a jȃ već nѐ bi mȍgo. Jaša Tomić [1]
  5. Dòšo je njѐgov brȁt iz Nѐmačke sȁd za màdžarski Ùskrs. Bačko Petrovo Selo [1]
  6. Tȍ se zòve kòd nās sѐkāč, a rànije se zvȁo hȉdegvágo — tȍ je mȁdžarska rȇč. Đala [1]
  7. Ȍn níje znȁo màđarski, a jȁ màđarski govòrio. Bečej [1]
  8. Švábe su ѝmale njȋnu cȓkvu, kȁtolička, òna màđarska tȁmo. Elemir [1]
  9. Lȗpa na jѐdna vráta, a níje na nȁša pogòdio nego na màđarska vráta. Pomaz [1]
  10. Krajem prethodnog veka [ XIX ] priznata su kao najbrža, „laka mađarska kola” sa tri upregnuta konja, navodni pronalazak kralja Matije Korvina. [8] Subotica [1]
  11. Igru „male cure" u severnim selima Banata zovu još i „mađarske cure", a „velike cure" „prave cure". [9] [1]
  12. Sitna planinska marva „buđa” [...]kasnije je zamenjena podolskim govečetom, poznatim u narodu pod nazivom „mađarsko”. Krupnije je od planinskog, boje je belo-sive do zelenih nijansi, otporno je i izdržljivo te je najviše služilo za rad u zemljoradnji. [2] [1]
  13. Segedinske ili madžarske papuče pravljene su od kože u boji, somota ili pliša. Vezene su zlatnim koncem ili su „štikovane”. Imale su visoku petu. [10] Vršac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Milivoje Milosavljević, Stočarstvo u severnom Banatu. — Rad, 12— 13, 1964, 69—101, str. 78.
  3. Bagrem beli. 1986, 146 str, str. 42.
  4. Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 111, 352.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 159.
  7. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 328.
  8. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 83.
  9. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 102, 103.
  10. Milan Milošev, Vršačke papudžije. — Rad, 6, 1957, 121—137, str. 123.

Napomene[uredi]