uvod

uvod

uvod (srpski, ćir. uvod)[uredi]

Imenica[uredi]

uvod, m

Kategorije: rib.


Značenja:

  1. Običaj nošenja deteta u crkvu nakon 5—6 nedelja po rođenju. [1]

Primeri:

  1. A u zadnji deo isto ima na sredini jedna, recimo uvod — isto usta zvana. [2] Elemir [1]
  2. Roditelji su 5—6 nedelja posle rođenja nosili dete u crkvu. To je uvod. Posle uvoda dete je nošeno najpre tašti u kuću gde je moralo da uzme nasoljenu glavicu crnog luka da ga ne ureknu. Iz istih razloga dete su mazali peračem pomija po licu pre nego što su ga iznosili na ulicu. Kukujevci [1]


Sinonimi:

  1. guša [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]