tegleći

tegleći

tegleći (srpski, ćir. tegleći)[uredi]

Kategorije: kol.


Oblici:

  1. -a, -e [1]

Značenja:

  1. Koji se upotrebljava za tegljenje, za vuču. [1]
  2. Radna kola za prevoz balvana. [1]
  3. Konj koji služi za vuču i obradu zemlje. [1]
  4. Krava koja može da povuče svaki teret. [2] Bukovac[1]
  5. Domaće životinje koje služe za vuču i prevoz. Vršac[1]
  6. Teži radni pribor za uprezanje konja. [3] Lalić Crepaja[1]

Primeri:

  1. Pȑvo od kȏla da pȏđemo, mȉslim tèglēći kȏla, tèretni kȏla, pa do fijàkera, jer tȏ sam i rádio. [3] Mol [1]
  2. Kvalitet materijala [na konjskom vašaru] nije bio osobit, bili su to uglavnom tegleći konji — za buču i poljske radove, za vojsku, za preradu. [4] [5] [2] Debeljača Gibarac Višnjićevo Sot Martinci Jarak Karlovčić Neradin Krušedol Bukovac Krčedin Tovariševo Tomaševac Opovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  3. 3,0 3,1 Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  4. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 48.
  5. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]