svršavati

svršavati

svršavati (srpski, ćir. svršavati)[uredi]

Glagol[uredi]

svršavati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. svr̀šāvam [1]

Značenja:

  1. Privoditi kraju, dovršavati neki posao i sl. [2] Novo Miloševo Jaša Tomić[1]
  2. Školovati se, sticati neku kvalifikaciju. [1]
  3. Privesti kraju, dovršiti neki posao i sl. [1]
  4. Završiti školovanje, steći neku kvalifikaciju; odslužiti vojni rok. [1]
  5. Okončati polni odnos; ejakulirati. [1]
  6. Doći do kraja, okončati se. [1]

Primeri:

  1. Njȇn òtac i mȁti su kázali nȇćedu da je prȋmu, ònī su njȗ pòslali da òna svȓši stȗdiju (u Skȏplje je svršávala škȏlu). [3] Zrenjanin [1]
  2. Sȁd kad je svŕšio òrānje, ȍnda je skȉno dr̀ljaču sa svòji kȏla i ȍnda je uvátio kònje u dr̀ljaču i prodŕljo je tȗ célu njȉvu. [4] [5] [6] [7] Kumane Šimanovci Gospođinci Đala Novo Miloševo Srpska Crnja Međa Kusić [1]
  3. Kad su stȉgle do cigljàne, òna svŕšila pòso i tȗ se srȅle. Martonoš [1]
  4. A ȏn njègovo svȓši, i vȁta kònje da ìde kȕći. Deronje [1]
  5. Mírica je stàrija, òna je već trȋ rázreda svŕšila. Đala [1]
  6. Kad svȓšim škȍlu, ìći ću na zànāt. [8] [9] Kumane Zrenjanin Čenej [1]
  7. Kad svr̀šio vòjsku, ȍnda dòšo s ȍčuvom da pròda zȅmlju. Pomaz [1]
  8. Svr̀šio matúru. Sremska Kamenica [1]
  9. Kad se svr̀šilo vèčērnje, tríput se obìlazilo oko cȓkve. Bata [1]
  10. Pȍse se svr̀šio rȁt. Vršac [1]
  11. Dȉskusie se slȁbo ràzvīju i zàto se i bȑzo svȑši. [10] Bašaid [1]


Izrazi:

  1. Svršiti veče ("zbližiti se, započeti ljubavnu vezu sa devojkom"; "To i drugo veče, kad se oni"). Novo Miloševo Novi Bečej Kumane Melenci [1]
  2. Svršiti nuždu ("defecirati"). Vršac [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 56, 129.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 156.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 317.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 267.
  6. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 19.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 139.
  8. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 140, 156.
  9. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  10. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 129.

Napomene[uredi]