smej
smej
smej (srpski, ćir. smej)[uredi]
Imenica[uredi]
smej, m
Oblici:
Značenja:
- Izražavanje dobrog raspoloženja i zadovoljstva isprekidanim karakterističnim glasovima, praćenim obično kratkim i izrazitim pokretima usana, lica, očiju i sl., smeh. Iđoš[1]
Primeri:
- Štȁ je od òne lȕde òšīšane, bȍže me sàčūvaj i saklòni, kad je vȉdiš, da cȑkneš od smȅja. Boka Novi Bečej Jaša Tomić Šurjan Neuzina Tomaševac Sefkerin [1]
- Da pȕkneš od smȅja. [2] Novi Sad Orlovat Farkaždin Ivanda [1]
Izrazi:
- vȁtati se za tŕbu odsmȅja ("isto"). Vršac [1]
- Bȉti nȁsmīj ("biti smešan"; "Bȉjo mi je nȁ smīj"). Lovra [1]
- Váljati se odsmȅja ("grohotom se smejati"). Sombor Vršac [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 23, 97, 144.