slava
slava
slava (srpski, ćir. slava)
Padež | Jednina | Množina |
---|---|---|
Nominativ | slava | slave |
Genitiv | slave | slava |
Dativ | slavi | slavama |
Akuzativ | slavu | slave |
Vokativ | slavo | slave |
Instrumental | slavom | slavama |
Lokativ | slavi | slavama |
Imenica
slava, ž
Slogovi: -
Značenja:
- Običaj kojim domaćin obezbeđuje da mu na krsnu slavu dođu oni kod kojih je on išao. [2]
Primeri:
2. U Sremu je običaj „zarađivanje slave” da bi se obezbedio uzvraćaj zvanica na sopstvenu slavu. [3][2]
Reference
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1
- ↑ 2,0 2,1 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
- ↑ Ljiljana Radulovački, Tradicionalna ishrana Srba u Sremu. Novi Sad (Matica srpska), 1996, 95 str, str. 66.