provlačiti

provlačiti

provlačiti (srpski, ćir. provlačiti)[uredi]

Glagol[uredi]

provlačiti, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. pròvlāčim [1]
  2. -čem [1]

Značenja:

  1. Vukući proturati kroz nešto. [1]
  2. Vukući proturiti kroz nešto. [1]
  3. Vešto proći kroz kakve teškoće. [1]

Primeri:

  1. Pȑvo sam lȁnčāla, pa nàko hȅklala kao na búše, pa provláčila. [2] Bačko Petrovo Selo Baranda [1]
  2. Ȉma: strȁnice, tȏ je pȓvo, ȍnda vràtila, u bȑdo se òsnuje, provúče se, ȉma nȉte. [3] Bašaid Novo Miloševo [1]
  3. I ȍnda tȗ se móralo, kad se vȍzi kùruzi, móralo po trȋ kònja da se vȁtaju u kȍla, da provúku. Laćarak [1]
  4. I mȋ se dòbro provúkli. Tovariševo [1]


Izvedene reči:

  1. provúći [1]


Izrazi:

  1. Provúćikroz vȍdu ("proprati veš koji nije jako prljav"). Novo Miloševo [1]
  2. pròvūćikrȍz rūke ("isto"). Novo Miloševo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 58.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 205, 531.

Napomene[uredi]