prid

prid

prid (srpski, ćir. prid)[uredi]

Predlog[uredi]

prid, pred.

Značenja:

  1. U neposrednoj blizini prednje strane nekoga, nečega. [1]
  2. Pre vremena kad se nešto događa, zbiva. [1]
  3. Označava položaj, mesto s prednje strane nečega, nekoga, pokazuje ispred čega, koga se nešto nalazi ili biva ili u nekoj udaljenosti od njihove prednje strane. [1]
  4. Približavanje, neposredna blizina kakve pojave, događaja, stanja, koji se odnosi na koga. [1]

Primeri:

  1. A ùčitelj kȍrākom pa dȏđe do mène i stȁo prid mène i glédi, i ȍnda je zapítao mène òću l jȃ njèmu poklòniti tȃ dùgmeta (ȅno i sȁd su tȃ dùgmeta na prȕsluk; trȋ dùgmeta sam izgùbio sa šnjèga). Novo Miloševo [1]
  2. Da ùpālim svéću prid Mȃjku bȍžju. Bačko Petrovo Selo [1]
  3. Ìzīđu mlȁđi prid starèšinu (tȏg što je ȕmro) i bȃcu žȉta na lȇs (samàricu), priko zàklopca. [2] [3] [4] [5] [6] Bašaid Subotica Deronje Gospođinci Kumane Batanja Deska Krašovo [1]
  4. Prid svȁtove nèdelj dána ìdu fȋferi. [7] [5] Martonoš Ledinci Deska [1]
  5. Posle trínajs gȍdina tàkō mi je bílo spȓva prid òčima kao prašìna kad se pòdigne, i svȅ vȅćma i vȅćma. Novi Bečej [1]
  6. Prid kućom sedimo. Čerević [1]
  7. A i òva prìt kućōm, zapòslila je Káta u škȏlu. Subotica [1]
  8. Ljubu se prid oca i prid mater. [8] [9] Čenej [1]
  9. I tàko, kad je dòšla četrdèset čètvrta gȍdina, prid òtim kad će se oslobòditi, próđeše jèdnog dȃna oko čètir sȃta àftovi, čètr-pȇt, i jȃ pòšla u bȃšću i ȉstrčāla da vȉdim štȁ se tȏ čȕje. [10] Kumane [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 125, 127, 128, 129.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 41, 163.
  4. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 61.
  5. 5,0 5,1 Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 56.
  6. Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 44.
  7. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 313.
  8. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 130.
  9. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  10. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 135.

Napomene[uredi]