poslovica

poslovica

Srpski

poslovica (srpski, ćir. poslovica)

Padež Jednina Množina
Nominativ poslovica poslovice
Genitiv poslovice poslovica
Dativ poslovici poslovicama
Akuzativ poslovicu poslovice
Vokativ poslovico / poslovice poslovice
Instrumental poslovicom poslovicama
Lokativ poslovici poslovicama


Imenica

poslovica, ž

Oblici:

[1.1.] pòslovica, poslȍvica [1]

Slogovi: po-slo-vi-ca,  mn. po-slo-vi-ce

Značenja:

[1.] Stara izreka koja je stekla zasluge dugim iskustvom i koja izražava osnovnu istinu, koja se može primeniti na uobičajene situacije.

Sinonimi:

[1.1.] izreka [1]


Primeri:

[1.1.] Kȏ hȓče, tȃj nè srče (spȃva, ne ìde da prèpravi za jȅlo); kȏ rȃdi, tȃj žvȃće — tȏ je stȃra rȇč, stȃra pòslovica. [2] Jaša Tomić [1]
[1.2.] Kȁko kȃže stȃra poslȍvica: štȁ dȉkla navȉkla. Pavliš, Banatska Palanka [1]


Prevodi

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 164.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] poslovica