oputa

oputa

oputa (srpski, ćir. oputa)[uredi]

Imenica[uredi]

oputa, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. ȍputa Bačinci Čurug Gospođinci Žabalj [1] [2]

Značenja:

  1. Tanja kožna vrpca kojom se pletu opanci. Jasenovo[2]
  2. Uzana kožna vrpca kojom se šije u saračkoj radionici. [2]
  3. Upredena kudeljna pređa kojom se sapinju konji na paši. [2]
  4. Daska na gornjoj ivici čamca. [2]

Primeri:

  1. Remenja su šili pomoću opute, jer nije bilo kanapa. Opute su bile sačinjene od tankih traka („šivača”) raznobojne kože. [3] [2]
  2. Dole mi ga zovemo taban, sa strane zovemo rebrice, ondak ono što ima na njima, što obdržava rebrice, to je oputa. [4] Novi Sad Futog Gardinovci Perlez Čenta [2]
  3. Okolo se zove rebar, njega drže egije... a spolja ima svoj opasivač — to je zvana oputa. Stari Slankamen [2]
  4. Ima oputa, ono sa strane; talasnjača ili oputa, okruglo je oputa, a talasnjača je četvrtasta, deset santimetera, onako malo naštukovano, da tu sedalica stane. Sremski Karlovci [2]


Sinonimi:

  1. oput [2]
  2. [[ka[j]iš]] [2]


Izrazi:

  1. lupetati ko ˜ o lotru ("isto"; "Lupèta ko òputa o lótru"). Novo Miloševo [2]
  2. Lupati ko ˜ o lotru ("neprestano pričati besmislice"). Kumane [2]

Reference[uredi]

  1. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Ljiljana Radulovački, Sarački zanat u Sremu. — Rad, 1988—1989, 301—313, str. 308.
  4. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]