oduživati

oduživati

oduživati (srpski, ćir. oduživati)[uredi]

Glagol[uredi]

oduživati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. odùžīvam [1]
  2. òdūžim [1]

Značenja:

  1. Plaćati, vraćati dug. [1]
  2. Učiniti, uraditi nešto što se smatra kao dužnost, obaveza, potreba. [1]

Primeri:

  1. Prȁvio svȁtove pa odužívo céli vȇk. [2] [3] [4] Novi Bečej Berkasovo Višnjićevo Neštin Martinci Čalma Čerević Veliki Radinci Vrdnik Ledinci Pavlovci Platičevo Buđanovci Kraljevci Mali Radinci Čortanovci Sremski Mihaljevci Karlovčić Inđija Šimanovci Deč Boljevci Dobanovci Jakovo Batajnica Farkaždin [1]
  2. Prȍšavski mèsec sam dȁo još pȇcta ȉljada i sam odúžio sȁd svȅ mòje što sam ìmo, da ne òstanedu dȅci dȕgovi. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina [1]
  3. Nèmoj, Pȃjo, vȉše tȍlko da se trȗdiš, jȃ sam tèbe nȅšto málko urádio, a tȋ se odúžio ko da sam ti kȕću pòdigo i dȅcu ȉškolovo. Jaša Tomić Novo Miloševo Šurjan Boka Neuzina [1]
  4. Nèdeljom kȁsno ùstanēdu, kasnȋje frùštukujēdu, al mȏj rúčak bȉde fȕrt gòtov za pódne; vȍlem da se i tȏ òdūži da prèbrinem. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina [1]
  5. Stȉgnemo nà njivi, ȍnda tȁmo žȅnske ȍće da frùštukujēmo malo i ȍnda, kad òdūžimo frùštuk, jèdni vȁtaju u dvȃ plȕga da páru kukùruz a mȋ ȍstāli rȇđamo se da kȍpāmo kukùruz. [5] Mokrin [1]
  6. I ȍnda tȗ òdūžu rúčak (zàdužbinu). [6] Bašaid [1]


Izvedene reči:

  1. odúžiti [1]
  2. se [1]


Sinonimi:

  1. òbaviti [1]


Izrazi:

  1. Odúžiti rȇd ("ispuniti dužnost"). Novo Miloševo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 271.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 231, 333.
  4. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 356.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 117.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 129.

Napomene[uredi]