obrtanj

obrtanj

obrtanj (srpski, ćir. obrtanj)[uredi]

Imenica[uredi]

obrtanj, m

Kategorije: kol.


Oblici:

  1. -tnja [1]
  2. ȍbrtanj [1]

Značenja:

  1. Deo na kolima koji se može okretati na jednu i na drugu stranu i na kojem stoji prednji kraj lotri. [1]

Primeri:

  1. Nad jastukom leži obrtanj, koji je velikim klinom spojen sa srčanicom i sa oba jastuka. [2] Stapar Berkasovo Ravno Selo [1]
  2. A na prȅdnjim [trapu] tȗ ȉma ȍbrtanj, ȉma jàrmac nàprēd, ȍbrtanj tȏ je dȉ se òkrēće, di ti dȏđu lótre tȇ dȉ smo mȋ sȅdali. [3] Kovilj Vašica Morović Gibarac Sremska Rača Bačinci Sot Erdevik Martinci Sviloš Klenak Jazak Voganj Jarak Hrtkovci Vrdnik Platičevo Grabovci Sremska Kamenica Krušedol Ogar Maradik Prhovo Karlovčić Kupinovo Beška Golubinci Krčedin Vojka Boljevci Novi Slankamen Batajnica Surčin Belegiš Pačir Sombor Bajša Sivac Bački Brestovac Kula Lalić Turija Bačko Gradište Čurug Deronje Despotovo Zmajevo Vajska Silbaš Čenej Kać Rumenka Šajkaš Bačka Palanka Begeč Titel Srpski Krstur Banatsko Aranđelovo Sanad Padej Iđoš Bašaid Novi Bečej Žitište Taraš Elemir Konak Čenta Sefkerin Crepaja Deliblato Bavanište [1]
  3. Trȅći dȅo kòji dȏđe na òva dvȃ dȇla góre — tȏ se zòve ȍbr tanj. Ȏn vèzu je lótre i slȗ ži da se mȍže prȅdnji trȃp da nàvīja lȇvo-dȅsno, a dȏjna strána mu je pȍlukrȗžna tàko da mȍže da se òkrēće. [3] Belegiš [1]


Sinonimi:

  1. vozaljka [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 87.
  3. 3,0 3,1 Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.

Napomene[uredi]