fuć

fuć

fuć (srpski, ćir. fuć)[uredi]

Kategorije: onom.


Značenja:

  1. Uzvik za podražavanje zvuka koji se čuje kad se rukom ili nečim drugim udari po licu, po telu. [1]

Primeri:

  1. A jȃ pàpuču ȕzmēm, pa njègā fȕć pò zūbi! Bačinci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad

Napomene[uredi]