Pređi na sadržaj

dȅdov

dȅdov

dȅdov (srpski, ćir. dȅdov)[uredi]

Pridev[uredi]

dȅdov -a, -o, prid.

Oblici:

  1. samo [1]

Primeri:

  1. Da ideš u dedov kurac. Đurđevo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]