ljučiti

ljučiti

ljučiti (srpski, lat. ljučiti)[uredi]

Glagol[uredi]

ljučiti, {{{vid}}} neprel.

Imenica[uredi]

ljučiti, {{{rod}}}

Kategorije: past.


Oblici:

  1. ljȗčim [1]

Značenja:

  1. Odvajati jedno od drugoga praveći razliku, razdvajati. [2] [3] Kać Novi Kneževac Mokrin Novo Miloševo Boka[1]
  2. Izdvajati svoju stoku iz stada u kojem je bila pomešana sa tuđom stokom. Novo Miloševo Taraš[1]
  3. Izdvajanje svoje stoke iz stada u kojem je bila pomešana sa tuđom stokom. Taraš[1]

Izvedene reči:

  1. ljúčenje [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 98, 407.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 173.

Napomene[uredi]