đȃk

đȃk

đȃk (srpski, lat. đȃk)[uredi]

Imenica[uredi]

đȃk, m

Oblici:

  1. đáka, đak [1]

Značenja:

  1. Učenik, školarac. [1]
  2. Lice koje za vreme crkvenog obreda pomaže svešteniku. [1]

Primeri:

  1. Ѝmali smo skàmije, bílo onàko po dvȁ, dvȁ đaka smo sѐdili. Beška [1]
  2. Kad dȏđe Svȇti Sáva, ȍnda kad bíla sam, ȅto, škȍlski đȃk, dȁo mi je ùčitelj da i jȃ d ѐklemujem. Aradac [1]
  3. Nȅkada je bílo sedam dѐset-osamdѐset đáka u Lóvri. Lovra [1]
  4. Ѝšo je ù školu, dȍbar je đȃk bȉo. [2] [3] [4] Bata Bačinci Vizić Sremska Kamenica Subotica Bačko Petrovo Selo Deronje Gospođinci Đurđevo Srpski Krstur Novo Miloševo Melenci Orlovat Farkaždin Izbište Crvena Crkva Kalaz Deska [1]# Ȍnda dȏđu dvȃ pòpa i đáci, i ȍnda ga ponѐsu. Bašaid Crvena Crkva [1]


Sinonimi:

  1. školarac [1]


Izrazi:

  1. Vlat koliki ˜ ("neka bude dobra žetva"; "U Čurugu"). [1]
  2. pop đaku, ˜ crkvenjaku ("prenositi posao na drugoga"). [1]
  3. pop crkvenjaku, crkvenjak đaku ("isto"). [1]
  4. čisti di popa di đaci ("površno spremati, čistiti"). Crvena Crkva [1]

Reference[uredi]

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 14, 23.
  3. ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 163.
  4. ↑ Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 57.

Napomene[uredi]

Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=ђа̑к&oldid=195179”