šȁntav

šȁntav

šȁntav (srpski, lat. šȁntav)[uredi]

Oblici:

  1. -a, šantav, -o [1]

Značenja:

  1. Koji hramlje, hrom. [1]

Primeri:

  1. Šȁntav s òtom nògom. [2] [3] Čenta Laćarak Čerević Vojka Subotica Kać Novi Kneževac Novo Miloševo Bašaid Melenci Taraš Deska Čenej Ivanda [1]
  2. Òna bíla šȁntava. Martonoš [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 136, 137, 349.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]