sreda

sreda

Srpski

sreda (srpski, lat. sreda)

Padež Jednina Množina
Nominativ sreda srede
Genitiv srede sreda
Dativ sredi sredama
Akuzativ sredu srede
Vokativ sredo srede
Instrumental sredom sredama
Lokativ sredi sredama


Imenica

sreda, ž

Slogovi: sre-da,  mn. sre-de


Oblici:

  1. sréda [1]

Prethodni: utorak
Sledeći: četvrtak

Značenja:

  1. Treći dan u nedelji (sedmici). Dan posle utorka i pre četvrtka. [1]
  2. Prva sreda posle Uskrsa. [1]
  3. Sreda pred Uskrs. Vršac[1]
  4. Prva sreda uskršnjeg posta. Vršac[1]
  5. Isto. Vršac[1]
  6. Mesto (više ili manje) udaljeno od krajeva čega, središte, centar. [1]
  7. Vrsta dečije igre. [2][1]
  8. Tačka ili položaj koji se ne nalazi tačno na sredini. Novi Bečej[1]
  9. Unutrašnjost hleba, mekši deo hleba. [1]

Primeri:

  1. Karaševci smatraju da je za početak radova najpogodniji dan „ponedelnik", ali može se rad započeti i „u sredu". [3] Krašovo [1]
  2. Ù srēdu sam i[h] okúpala, presvúkla i tȏ zȁjtra, i dȉ su bíli, štȁ su rádili, a prȉdveče dòšli kàvani ko da su se váljali u blȁto. [4] Jaša Tomić Deronje Novi Kneževac Novo Miloševo Elemir Šurjan Boka Neuzina Izbište Čenta [1]
  3. Prva sreda po Uskrsu je „garava sreda". Toga dana najstariji momci u selu vuku panj kroz selo sa nekoliko svojih nagaravljenih drugova uz pratnju svirača. [5] Ostojićevo [1]
  4. Preséci pȓvo kȍre po srédi, da vȉdimo kȁko će ȍnak da bȉde, pa ȍnak mȁži i rȇđaj jèdno nȁ drugo da bȉde lȇp fȉlovan kòlāč. [6] [7] [8] Jaša Tomić Dobrinci Rumenka Kać Vilovo Srpski Krstur Novi Kneževac Mokrin Bašaid Itebej Kumane Žitište Elemir Šurjan Boka Neuzina Tomaševac Orlovat Farkaždin Čenta Baranda Vršac Pavliš Crvena Crkva Kalaz Deska [1]
  5. Tȏ što ìde po srédi — tȏ je slȅme. Martonoš [1]
  6. Tȏ su ìgrale dvȅ dèvōjke i mòmak u srédi. Laćarak [1]
  7. Meni oceci od srede. Novi Kneževac [1]


Sinonimi:

  1. sredina [1]


Izrazi:

  1. Fale mu ˜ i krajevi ("sve mu nedostaje"). Sombor [1]

Prevodi

Reference

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 106.
  3. Mihaj N. Radan, Obredi, verovanja i običaji Karaševaka vezani za izgradnju kuće. — Glasnik Etnografskog instituta SANU, knj. XLIX , Beograd, 2000, 91—99, str. 93, 95.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 159.
  6. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 139.
  8. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 143.

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] sreda