seljački

seljački

seljački (srpski, lat. seljački)[uredi]

Prilog[uredi]

seljački, pril.

Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. seljȃčki, sѐljāčki [1]

Značenja:

  1. Koji se odnosi na seljake i njihov način života; svojstven seljacima. [1]
  2. Dugačak kožni kaput opšiven krznom po rubovima. [1]
  3. Kola koja vuku konji. [2] Sremska Mitrovica Vrdnik Subotica Sivac Srpski Krstur Bašaid[1]
  4. Kuća koja je užom stranom okrenuta prema ulici. [1]
  5. Velika peć, zidana od čerpića ili valjaka blata i slame, ređe od kaljeva, sa zaobljenim vrhom, koja se nalazi u jednoj prostoriji a loži se iz druge ili spolja. [1]
  6. Isto. [1]
  7. Ekonomsko i radno udruženje poljoprivrednika. [1]
  8. Isto. [1]
  9. Mesto okupljanja i zabave za žitelje sela. [1]

Primeri:

  1. Ȍndak su se prȁvili peškíri sѐljāčki. [3] [4] Novi Sad Buđanovci Aradac [1]
  2. Ȍnda su tàko sѐljāčke dѐvōjke nòsile. Šimanovci [1]
  3. Kònofos, tȏ je bílo za sѐljāčke jàstuke, tȏ je plátno kòje je ù kocke, ȉma tȏ ѝ sade, i čàršavi su se prȁvili ò[d] tog. [1]
  4. Nȁš póso seljȃčki. [5] Vršac Žitište Zrenjanin Dobrica Borča [1]
  5. Kròjio je, šȉo, nȅkad rànije kad je bȉo mlȃd, bȗnde one sѐljāčke, dùcӣn tȏ se zòve i kòžuve kȍžne òne tàko kràtke od kȏža òno ѝšārano, prȕsluk, pr̀šnjāk, svȅ je šȉo. [6] Kovilj [1]
  6. Mȁti mi je bíla iz sѐljāčke kȕće. Sremska Kamenica [1]
  7. Rȍđen sam u sѐljāčku kȕću u Bašaídu. Bašaid Vizić [1]
  8. Kàdgod tȅ sѐljāčke kȕće nísu bíle betònӣrane  ; 2. ‘kuća čiji se ukućani bave poljoprivredom’. [7] Novi Sad Sot Sombor [1]
  9. Sȍba pȍvelika, pa sѐljāčka pȇć, tȃ zȋdana tàko, pa ȍkolo klúpa. [7] Perlez Kula Čenej Bačka Palanka Novi Bečej Jaša Tomić [1]
  10. Sȁd sam jȃ rȁčuno da nàmestim tȁmo ùnӯtra pȇć sѐljāčku, od kobàsӣca, od zȅmlje. Đala [1]
  11. Pa òne sѐljāčke pȅćke, pa ògrizine, pa se pȅko lȅbac, pa lѐpinje. Elemir [1]
  12. Ȍnda smo bíli u sѐljāčkoj rȃdnoj zȃdruzi. Bečej [1]
  13. Osnívali smo sѐljāčku rȃdnu zȃdrugu. Begeč [1]
  14. Ѝmali smo fùrunu sѐljāčku, pa bȉo onaj zàpećak. Begeč [1]
  15. Ù sobi je bíla sѐljāčka fùruna. [7] Rumenka [1]
  16. Tȏ smo mȉ sѐljāčko kȍlo, tàko se zválo, tȕ su ѝšli većѝnom seljáci, a kòji su zanàtlije, òni su ѝšli u Zànācki dȍm. Novi Sad [1]
  17. Òni su sѐljāčki žívili. Sremska Kamenica Novi Sad [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 128.
  4. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 346.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 56, 60.
  6. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  7. 7,0 7,1 7,2 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]