salaš

salaš

salaš (srpski, lat. salaš)[uredi]

Imenica[uredi]

salaš, m

Kategorije: past.past.


Značenja:

  1. Poljsko imanje izvan sela s kućom i ekonomskim zgradama. [1] Senpeter[2]
  2. Ukras od testa na božićnom kolaču. [2]

Primeri:

  1. Bílo je saláša vȉše. [3] Bajša [2]
  2. Ѝmali tȅ sȁlāše nȅke. Laćarak [2]
  3. Sȁlāš ȉsto. Mȋ smo ѝmali, al kòd nās sad nȇma. Tȏ je svȅ pòkvāreno. Ȉma na kѝkindski drȕm, tȗ ȉma salašéva. [4] [3] Bašaid Vašica Erdevik Martinci Šuljam Voganj Hrtkovci Stari Slankamen Surduk Martonoš Senta Sombor Mol Bačko Petrovo Selo Stapar Kula Srbobran Despotovo Gospođinci Bođani Đurđevo Rumenka Banatsko Aranđelovo Sanad Mokrin Kikinda Novo Miloševo Melenci Žitište Jaša Tomić Aradac Konak Dobrica Crepaja Pančevo [2]
  4. Mòja ćérka kad se ȕdala, òčla u Bečkѐrek i kȃže da pròdam jȃ sȁlaš i da dȏđem kòd nji. A sȁd, kako svȅ kȏšta mlȍgo, da vȉdiš kako joj dòbro dȏđe. [5] [3] Boka Sremska Rača Jarak Ledinci Šatrinci Obrež Čortanovci Prhovo Golubinci Ugrinovci Bečmen Srpski Krstur Radojevo Srpska Crnja Itebej Jaša Tomić Šurjan Neuzina Veliko Središte Alibunar [2]
  5. I tàko smo mȋ kao skȍjevci ѝšli lȅti tȁm na tȃj sȁlaš, tȁm noćívali. Laćarak [2]
  6. Ȉmam sàlāš na bȍljom mȅstu neg nȉko. [6] Gospođinci [2]
  7. I svȇt bȅžo ȕ atar na sàlāš. Tovariševo [2]
  8. Ȏn će i prezímiti na salášu. Bačinci [2]
  9. Ȍde ȕ Srēm, nàšo tȁmo bògatu, ȉma stȏ lȃnaca zѐmlje, sàlāš, jedѝnica, nȇma dѐce, ȉma čȍpor ováca, ȉma svȅ. [7] [8] [9] [3] Đala Sot Vizić Neštin Laćarak Subotica Martonoš Pačir Obzir Sombor Mol Drljan Stapar Kula Srbobran Turija Bačko Gradište Lalić Čurug Deronje Ravno Selo Zmajevo Čenej Žabalj Kać Šajkaš Novi Sad Bačka Palanka Begeč Kovilj Đala Novi Kneževac Mokrin Novi Bečej Kumane Taraš Orlovat Deska [2]
  10. Kòje ljȗdi, kòje žéna, kóje déca, pa kad sùbotom dȍbiju plátu, nȇ [i]de svȁki kȕći, već òdānde sà salaša u Segѐdӣn ѝde da kȗpi štȁ mu trȅba da donѐse kȕći. Đala Melenci Kovin [2]
  11. Salašem se naziva i onaj deo kućnog dvorišta u kome se nalazi zgrada i ograda u kojima ovce zimuju. [2]
  12. Ȏvce su u salášu bíle. Sàlāš, ògrādi se tàko sàlāš i tȗ bȕdu ȏvce ko dr̀ži kȕći, a nȁše su bíle nȁpolju. [3] Perlez Novo Miloševo Bašaid Kumane Melenci Žitište Aradac Botoš Dobrica Sakule Crepaja Sefkerin [2]
  13. Ȍndak i[h] vȍdi u štȁle, ȍndak i[h] vȍdi tȁmo di je salȃš od ováca, pa kȍčine kod svínja pokazȋva, svȅ mogȕće. [3] Jasenovo Margita Vršac Alibunar [2]
  14. Tor za ovce — salaš [...] načinjen je od pruća, granja, trske ili, u novije vreme, tj. tokom 20. veka, od dasaka. [10] Vatin Pavliš Izbište Potporanj Zagajica [2]
  15. Tȏ je sȁlāš ògrāđen, tȏ múzedu ȏvce. Kad òćedu da múzu ȏvce ù tāj sȁlāš, ùteradu svȅ ȏvce i na úlazu tȗ čòban sȅdne. [3] Bašaid Konak [2]
  16. Salȃš se zòve nȁpolje. [3] Vršac Alibunar Izbište Jasenovo [2]
  17. Sȁd baš Lȗka nàmēšća dvȃ válova tȗ u sȁlaš, òni što su bíli tȗ, se probúšili, pa cúrili. [3] Jaša Tomić Radojevo Srpska Crnja Itebej Šurjan Boka Neuzina Veliko Središte [2]
  18. Svȋnje su bíle u sàlāš. [11] [3] Žitište Itebej Opovo [2]
  19. Oprȁviš [od zakona] i gúmno i ȏvce, saláši i svínju da ȉmaš u kȕću. Banatska Palanka [2]


Reference[uredi]

  1. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 9.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 18, 27.
  6. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 224.
  7. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 9, 15.
  8. Ljiljana Nedeljkov, Geografski termini u Šajkaškoj. — ZFL, HHHIV/1, 1991, 155—160, str. 159.
  9. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  10. Mirjana Maluckov, O ovčarstvu u jugoistočnom Banatu. — Rad, 35, 1993, 187—198, str. 189.
  11. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]