ručati

ručati

ručati (srpski, lat. ručati)[uredi]

Glagol[uredi]

ručati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. rȗčam [1]
  2. rӯčȁti, rúčati [1]

Značenja:

Primeri:

  1. Kad dȏđem, jȃ zàkuvam sȕpu i tàko rȗčamo. Bačinci [1]
  2. I ȍnda sȅdnēmo pa rȗčamo, i kad òdӯžimo rúčak, mi òpēt na kòpānje — do dȍveče. [2] [3] [4] Mokrin Laćarak Šimanovci Gospođinci Novo Miloševo Itebej Kumane Zrenjanin Aradac Vršac Jasenovo Senpeter [1]
  3. Kad òni dȏđu kȕći, ȍnda se sàmo òperu i rúčaju jel vѐčeraju. Begeč [1]
  4. Ne mȍž da rȗčate. Kruščica [1]


Sinonimi:

  1. užinati [1]


Izrazi:

  1. Ne može daruča, ne daju/dadu mu prednjaci ("u obraćanju detetu koje ne može da jede glavni obrok jer je nešto prethodno pojelo"). Mokrin [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 87, 317.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 31.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 117, 126, 127, 138, 152, 161.

Napomene[uredi]