prikolica
prikolica
prikolica (srpski, lat. prikolica)[uredi]
Imenica[uredi]
prikolica, ž
Značenja:
- Kola bez sopstvenog motornog pogona koja se prikače za kola s motorom. [1]
- Jedinica mere, količina tereta (peska, šljunka, kukuruza i sl.) koji stane u prikolicu. [1]
Primeri:
- Tȗ dȏđe u pròleće prѝkolica. [2] Đala Kumane Čenta [1]
- Ѝma Sȑbin ȕvek prѝkolicu. Tovariševo [1]
- Prikolica je takođe mera za pesak, šljunak, kukuruz i drugo. Ova mera je novijeg datuma i sve više potiskuje meru kola. [3] Ostojićevo [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 114, 117.
- ↑ Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 164.