ponoć

ponoć

ponoć (srpski, lat. ponoć)[uredi]

Imenica[uredi]

ponoć, ž

Značenja:

Primeri:

  1. Pa kòsili, pa kȕpili pȍsle, pa u pónoć idémo pa kȕpӣmo, pa na vòzove, pa vȍzӣmo. Bačinci [1]
  2. Pȍsle pónoći kȗm trȅba da ѝde kȕći. Žabalj [1]
  3. Ko ȉma lȃmpi, moja mȁti tkȃ do pónoći — baba Krstína. [2] [3] Izbište Gospođinci Novo Miloševo Itebej Kruščica [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 159.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 52.

Napomene[uredi]