ofѝcӣr
ofѝcӣr
ofѝcӣr (srpski, lat. ofìcīr)[uredi]
Kategorije: voj.
Oblici:
Primeri:
- Jѐdan ofѝcӣr — lȇp, od lépi lȇp čòvek bȉo — bȉo kapѐtān drȕge klȁse. Bečej [1]
- I ȏn je stȁo nà te oficíre da, tàko da ih pùstili, a òpet su mórali da ѝdu da se jȃvu. [2] [3] [4] Veliki Gaj Sremska Kamenica Sombor Sivac Novi Sad Mokrin Novo Miloševo Bašaid Itebej Farkaždin Ilandža Čip [1]
- Tȁ mòja gȁzdarica — òna je ѝmala na stánu dvȁ oficíra, nѐmačka. Vizić [1]
- I òni oficíri ùčilӣ su. Đala [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 123, 350.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 7, 26, 147.
- ↑ Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 140.