omo

omo

omo (srpski, lat. omo)[uredi]

Isto što i oma [1]

Reference[uredi]

  1. ↑ Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]

Sufiks[uredi]

omo
omoa, omob, omov, omog, omod, omođ, omoe, omož, omoz, omoi, omoj, omok, omol, omolj, omom, omon, omonj, omoo, omop, omor, omos, omot, omoć, omou, omof, omoh, omoc, omoč, omodž, omoš

Prefiks[uredi]

omo
aomo, bomo, vomo, gomo, domo, đomo, eomo, žomo, zomo, iomo, jomo, komo, lomo, ljomo, momo, nomo, njomo, oomo, pomo, romo, somo, tomo, ćomo, uomo, fomo, homo, como, čomo, džomo, šomo

Anagram[uredi]

moo, moo, omo, oom, omo, oom
mo, mo, om, oo, om, oo
Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=омо&oldid=449956”