loparica

loparica

loparica (srpski, lat. loparica)[uredi]

Imenica[uredi]

loparica, ž

Oblici:

  1. lopàrica [1]
  2. lopárica [2], lopàrica [1]
  3. loparȉca [1]

Značenja:

  1. Velika varjača kojom se meša sve što se kuva u bakraču. [1]
  2. Daska lopatastog oblika kojom se meša i priprema hrana za svinje. [1]
  3. Posebna kašika kojom se zahvata brašno prilikom mešenja hleba. [1]
  4. Pre sli ca lo pa ta stog ob li ka. [1]
  5. Manja drvena palica lopatastog oblika kojom se dočekuje i odbacuje lopta ili slični predmeti, vrsta reketa. [1]
  6. Daščica kojom se podmazuju osovine točkova. [1]
  7. Svinjska plećka. [1]

Primeri:

  1. Lopàricom se mȇša kad se pekmez kȕva. [3] Melenci Novo Miloševo Dobrica Alibunar Pančevo Omoljica [1]
  2. Komad deblje daske, sa jedne strane odeljen da može da se uhvati rukom, a sa druge strane širi i malo zatesan, zvao se lopar ili loparica. Služio je za mešanje svinjskog napoja od mekinja i bangura. [4] Novi Bečej [1]
  3. Samo u malom broju mesta postojala je posebna „kašika za zahvatanje brašna”, koja se nazivala loparica ili brašanica. [5] [1]
  4. Ȉma lopàrica za brȁšno. [3] Sviloš Vrdnik [1]
  5. Loparȉca, tȏ je bílo kad se plátno béli, ȍnda lȗpaš tȏ. [3] Uljma [1]
  6. U Sta pa ru se ruč na pre sli ca zo ve „lo pa ri ca”. Ima lo pa tast ob lik i na njoj se pre de vu na. Dru ga vr sta, u ob liku štapića, naziva se „kopljača” i njom se prede kudelja. Stavlja se na kolovrat. [6] Stapar Berkasovo [1]
  7. Vranjevčani i južnija sela štap kojim se udara lopta zovu „loparica”. [7] Novi Bečej Mokrin Kikinda Novo Miloševo Bašaid Novi Bečej [1]
  8. Za igru [toljanje] treba da imaju tolju i loparicu. Tolja je drvo debljine u prečniku 4—5 sm, a dužine 10—15 sm. Krajevi su joj blago zašiljeni. Loparica se pravi od daščica dužine 40—50 sm, čiji je jedan kraj uži i podešen da se može rukom obuhvatiti. [8] [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  3. 3,0 3,1 3,2 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  4. Radivoj Prokopljević, Čudesna moć sremske klepetuše. Ruma (Srpska knjiga), 2002, 150 str, str. 57.
  5. Žito. 1988, 208 str, str. 117.
  6. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 89.
  7. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 103, 105.
  8. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 106.

Napomene[uredi]