kopito

kopito

kopito (srpski, lat. kopito)[uredi]

Oblici:

Značenja:

  1. Rožnata izraslina na nozi konja. [1]
  2. Vrsta kolača u obliku konjskog kopita. [1]

Primeri:

  1. Belac (svetli belac) ima svu dlaku belu, a koža je žućkasto-ružičasta. Kopita su takođe bela ili žućkasta. [1]
  2. Pesak je posipan zato što je staza unutar kola, po kojoj su se kretali konji, popločana ciglama i nepotkovani konji bi na njoj odrali i podbili kopita. [2] [3] [4] [5] Kikinda Neradin Krčedin Bukovac Bački Brestovac Čenej Đurđevo Jasenovo [1]
  3. Tȏ je čѐkić s kòjӣm se ùdaraju ѐkseri u kȍnjsko kòpito — potkѝvāčki čѐkić. Sot [1]
  4. Kopita su kod sivaca redovno tamna, crna, ali jedno ili više kopita mogu da budu i svetlija, pa čak i bela. [6] [1]
  5. Badnji dan — ujutro domaćica mesi kolače: „božićni kolač”, „zdravlje”, „badnjakuša”, „mesec”, „sunce”, „krmača”, „kopito”, „kvočka” i dr. [7] [8] Stapar [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Dejan Miloradov, Kovačka i potkivačka terminologija južne Bačke i severnog Srema (rukopis magistarskog rada).
  3. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  4. Žito. 1988, 208 str, str. 60.
  5. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 81, 85.
  6. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 36.
  7. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 94, 96.
  8. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 96.

Napomene[uredi]