kolačar

kolačar

kolačar (srpski, lat. kolačar)[uredi]

Imenica[uredi]

kolačar, m

Oblici:

  1. -ára [1]
  2. kolačȃr [1]
  3. kolàčār Kać [1]

Značenja:

  1. Onaj ko voli kolače. [1]

Primeri:

  1. U Mokrinu [je bilo] 2 kolačara (jedan Srbin, Aleksa Kopčalić). [2] Mokrin [1]
  2. Kolačári bílo, pa ȍndak kȗpi devȏjki lȕtku sas ogledȁlo, sȑce. Jasenovo [1]


Sinonimi:

  1. leceder [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 9.

Napomene[uredi]