kititi

kititi

kititi (srpski, lat. kititi)[uredi]

Glagol[uredi]

kititi, {{{vid}}} neprel.

Kategorije: odr. vid.trp.


Oblici:

  1. -im [1]
  2. -a, -o [1]

Značenja:

  1. Činiti da neko ili nešto lepše izgleda dodavanjem nekog ukrasa, ukrašavati. [1]
  2. Ukrašavanje čuture koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu. [1]
  3. Vrsta božićnog kolača. [1]
  4. Vezivati u kitu, praviti kitu. [1]

Primeri:

  1. Ѝde kod brȁta da kȉti jȇlku za Bòžić. Jaša Tomić [1]
  2. Tȇ su se grànčice kȉtile sa raznorȃznim trȁkama, raznorȃznim bójama. Aradac [1]
  3. Ȍči vѐnčānja, prȇ jѐdan dȃn kȉtu buklijáša. [2] Kumane [1]
  4. Ruzmarin su na dan uoči „svatova” u momkovoj kući „kitile” devojke, tj. pozlaćivale ga „telejom” i vezivale trobojnom trakom. [3] [1]
  5. Tȍ se kȉti cȓkva. [4] Vršac Đurđevo Novo Miloševo Šurjan Boka Neuzina [1]
  6. Tȏ se kȉtilo da déca nísu znȁla. [1]
  7. Prilikom kićenja neveste, otkupljivanja i odvođenja mlade na venčanje, soba je bila brižljivo čuvana i zaključavana. [5] Bački Brestovac [1]
  8. Tada se objavi i dan „kićenja buklije” na koju dolaze devojke koje uz kićenje buklije pevaju razne svatovske pesme. [6] Ostojićevo [1]
  9. Tȍlko se gnjȃvidu s òtim njȇnim kȉćenjem ko da se nijѐdna dòsad níje udávala. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Vršac [1]
  10. O Bòžiću kòd nās prȁvimo vȅliki kòlāč, pa kȃžemo — kȉćeni kòlāč. Bata [1]
  11. Ȍnda smo se tȁmo sѝgrali, lòmili smo grànčice i cvȇće smo kȉtili, prȁvili smo bukéte da donesémo kȕći. Bata [1]


Izvedene reči:

  1. se [1]
  2. kićenje [1]


Izrazi:

  1. Kititi bukliju ("ukrašavati čuturu vina ili rakije koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu"; "Na bukliju mladoženja poziva svoje drugove i drugarice, kao i mlade iz rodbine da „kite bukliju”"). [1]
  2. kàkvim se cvȇtom zàkitiš, onàkvim ćeš sekȉtiti ("treba pažljivo birati muža (ili ženu)"). Novo Miloševo [1]
  3. ˜ se túđim pȇrjem ("pripisivati sebi, prisvajati tuđe zasluge"). Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Vršac [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 134.
  3. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 75.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 121.
  5. Paorske kuće. 1993, 440 str, str. 124.
  6. Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 154.

Napomene[uredi]