karuce
Appearance
karuce
Jezici (3)
Imenica
karuce, ž
Kategorije: pl. t.
Oblici:
Značenja:
- Luksuzna kola (obično pokrivena) na četiri točka sa konjskom zapregom. [1]
- Figura u obliku karuca na vašarskoj vrtešci. [1]
Primeri:
- U prošlosti po nevestu se išlo zaprežnim kolima i na fijakeru, „karucama”, u strogo utvrđenom poretku. [2] [1]
- Prva paradna kola — kočije, karuce, dvoprežna kola sa pokretnim krovom za prevoz putnika izrađena su prvi put sredinom XV veka u Mađarskoj u mestu Koc, pa je otuda i naziv za paradna kola, kočije. [3] Novi Sad [1]
- Prema mogućnostima domaćina nabavljaju se i nova kola, tarnice, karuce ili fijakeri ( — Ad M; NK Z Pč) [ZPR; KOK 140; PČ II 35, 36, 44; PČ VIII 119, 197; RSB]. [4] [1]
- U Bȍku su gȁzdaške kȕće ѝmale svȁka lépe kàruce, pa se sȉnovi i ćérke ùdesu nѐdeljom i kad je prȃznik i se vȍzu. Jaša Tomić [1]
- Ni nȁš králjevski notároš se ne vȏza u kàruce nȅgo ȉde po dóle. [5] Čenej Bačinci Kać Novi Sad Šurjan Boka Neuzina [1]
- Idi spremi karuce i vataj konje pa da krenemo ; ˜ (Ss Sv; RS Đu NS; Il; I). [6] [7] [8] [9] [10] [11] Mokrin Jamena Gibarac Martinci Hrtkovci Sremska Kamenica Krušedol Krčedin Belegiš Subotica Sombor Bački Brestovac Kula Turija Lalić Čurug Zmajevo Gospođinci Vajska Silbaš Žabalj Kać Bačka Palanka Begeč Titel Sanad Iđoš Kikinda Radojevo Srpska Crnja Novo Miloševo Bašaid Novi Bečej Itebej Melenci Žitište Taraš Aradac Šurjan Konak Botoš Orlovat Dobrica Perlez Idvor Čenta Sefkerin [1]
- Tȋ lȕtkӣca, i pѝštāljke, i rȉngišpӣl da se òkrēće, pa ȉma kònji, pa ȉma kàruce, žȅnske sȅdnu u kàruce pa tȏ òkrēće se. Tovariševo [1]
Reference
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 145.
- ↑ Konji vrani. 1987, 326 str, str. 76.
- ↑ Konji vrani. 1987, 326 str, str. 87.
- ↑ Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 113.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 72.
- ↑ Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 8, 77, 105, 173.
- ↑ Ivanka Rajkov, Prilog za dijalektološki rečnik govora Mokrina. — PPJ, 7, 1971, 187—192, str. 189.
- ↑ Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.