istinit

istinit

Srpski

istinit (srpski, lat. istinit)

Pridev

istinit -a, -o, prid.

Značenja:

  1. koji odgovara propisima i pravnim normama, koji je bez greške, koji nije u kvaru, koji radi [1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) sušti, primaran, neizmenjen, ret. samonikao fig. ret., samobitan ret., pravi, realan, nefalsifikovan ret., nepatvoren ret., zbiljski, prirodan, veran, originalan, verodostojan, stvaran, proverljiv, fig. nezačinjen fig., čist fig., arh. autentički arh., autentičan, istovetan, jedinstven, samorodan ret. [1]

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)

Napomene