inteligencija

inteligencija

Srpski

Inteligencija, (lat.)

  1. sposobnost uviđanja odnosa značajnih u nekoj oblasti, situaciji itd, a time i sposobnost brzog i uspešnog rešavanja problema; kompleksna sposobnost, u kojoj se može razlikovati niz faktora (verbalni, numerički, pamćenja, rezonovanja itd); ispituje se pomoću testova;
  2. opšti naziv za pripadnike jedne (neoformljene) društvene zajednice kojima je umni rad profesija. Postoji u svim društvenim formacijama, otkad i podela rada na umni (intelektualni) i fizički (manuelni).

Mnogo je lakše proceniti inteligenciju nego reći šta je to, u stvari. Psiholozi su oduvek različito definisali ovo svojstvo ljudi, iako ga u maloj meri imaju svi sisari. Tako je još početkom 20. veka Čarls Spirmen tvrdio da je intelegencija sposobnost rešavanja opštih i specifičnih problema. Negde 1938. godine, Luj Tarson naveo je devet osnovnih mentalnih sposobnosti uključujući pamćenje, rasuđivanje, brzo baratanje brojevima i rečima, brzinu opažanja i raspoznavanja kao i sposobnost viđenja objekta u prostoru. Međutim, uprkos svim razlikama mnogi psiholozi se slažu da je ključni sadržaj intelegencije sposobnost stvaranja i korišćenja simbola, te konstrukcija mentalnih modela spoljašnjeg sveta. Inteligencija kao aktivnost koristi mozak u celini ali i receptore na udaljenim mestima od mozga.

Danas se mnogo govori o genu intelegencije koji je navodno smešten na hromozomu 6. Tvrdi se da ovaj hromozom na svom dužem kraku poseduje sekvenciju koja je neuporedivo duža u dece sa koeficientom inteligencije od 160, nego u ostalih. Ta sekvencija se nalazi u središtu gena nazvanog IGF2R. Gen za inteligenciju je nedokazana hipoteza.

Asocijacije:

  1. znanje, logika, razum [1]

Šablon:disambig

  1. 1,0 1,1 1,2 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)