gumen

gumen

gumen (srpski, lat. gumen)[uredi]

Oblici:

  1. -o, -a [1]
  2. gȕmen, gùmen [1]

Značenja:

  1. Koji je od gume; koji ima delove od gume. [1]
  2. Kola sa gumenim točkovima i lotrama od običnih kola. [1]

Primeri:

  1. Ȏn dòšo da kȗpi lo gò va ne òpānke, òne gùmene òpānke. Novi Sad [1]
  2. Ȍn je nòsio gùmene čȉ zme. Šimanovci [1]
  3. Ȉmadu korélca na gùmene tòčkove. [2] Senpeter Kula Đala [1]# Tȏ je opȁnak gȕmen. Izbište [1]
  4. Lȍpta je kao jáje vȅlika — gȕmena lȍpta pa otskȃče. [3] Botoš [1]# Tȏ su pȁorska kòla, a gùmena kȍla imaju kóčnice, nȍžnu ili rȕčnu. [4] [5] Kula Iđoš Melenci Taraš Kovin [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII,997, 586 str, str. 53.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.71.
  4. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet),984,58 str.
  5. Bagrem beli.986,46 str, str. 44.

Napomene[uredi]