gȍspođa

gȍspođa

gȍspođa (srpski, lat. gȍspođa)[uredi]

Imenica[uredi]

gȍspođa, ž

Kategorije: iron.


Oblici:

  1. gospođa [1]
  2. -o, gospođa, -a [1]

Značenja:

  1. Opšti naziv kojim se (iz učtivosti ili iz poštovanja) oslovljavaju ženske osobe u građanskom društvu, obično udate. [1]
  2. Popadija. Pačir[1]
  3. Obrazovana žena. Pačir Vršac[1]
  4. Ona koja ne radi fizičke poslove. [1]

Primeri:

  1. Gospođa popàdija, Náća i Làtӣnka — òne me izdr̀žāvadu sa gardaròbom jel òne su u mogúćstvu. [2] [3] Martonoš Srpski Krstur Žitište Vršac [1]# Nȇće da rȃdi, ȍće da bȕde gȍspođa, òndak níje trȅbala da se úda za pȁvora. Vršac [1]


Izvedene reči:

  1. gȍspođin [1]


Izrazi:

  1. IzmѐdGospōđa ("u vremenu od Velike do Male gospojine, tj. u periodu od 2 avgusta do 2 septembra"). Itebej [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 167, 328.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 219.

Napomene[uredi]