vѐnčānje

vѐnčānje

vѐnčānje (srpski, lat. vènčānje)[uredi]

Oblici:

  1. vȅnčanje Temišvar [1] [2]

Primeri:

  1. Ȍči vѐnčānja, prȇ jѐdan dȃn kȉtu buklijáša. Kumane [2]
  2. Od zapítka do vѐnčānja dvàjes jѐdan dȃn je trȅbalo. [3] [4] [5] Tomaševac Dobrinci Martonoš Subotica Sombor Kikinda Novo Miloševo Farkaždin Čenta Baranda Senpeter [2]
  3. Ȍnda kad sam ѝšla na vѐnčānje, ȍnda sam ѝšla preko jѐndeka. Bȍjala se vrȁčki. Bačinci [2]
  4. Ȍdemo u cȓkvu na vѐnčānje. Laćarak [2]


Reference[uredi]

  1. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV,994, 419 str, str. 30,54.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.34,39,72.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV,994, 419 str, str. 58,28,30.
  5. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga1),968,48 str, str.2.

Napomene[uredi]