vòleti

vòleti

vòleti (srpski, lat. vòleti)[uredi]

Oblici:

  1. voleti, volem [1]
  2. volȅti, vȍlem [1]

Primeri:

  1. Tȍ celѝvānje, tȍ ljúbljenje — tȍ nѐ volem. Žabalj [1]
  2. Strášno je vòlo da pȉje. [2] Srpska Crnja [1]
  3. Vȍle da pȉje. [3] [4] Crepaja Laćarak Golubinci Obzir Martonoš Čenej Srpska Crnja Itebej Aradac Boka [1]
  4. Sàmo što sȁd ȍmladina nѐ vole tàko da rȃdi, vȉše vȍledu da žívu gòspocki. Tomaševac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII,997, 586 str, str.83.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.67,85.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII,997, 586 str, str.49,81,83,85.

Napomene[uredi]