buklija
buklija
buklija (srpski, lat. buklija)[uredi]
Imenica[uredi]
buklija, ž
Oblici:
Značenja:
- Okićena čutura vina ili rakije koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu. [1]
- Dan kada se poziva u svadbu. [1]
Primeri:
- U četvrtak pred venčanje đuvegija kod svoje kuće priređuje (pravi) bukliju. Buklija je značajna po tome što se toga dana kiti i pojavljuje prvi svat u predstojećoj svadbi, tzv. buklijaš. [2] [1]
- Mladi (devojke i momci) kite čuturu cvećem i ruzmarinom, što propraćaju prigodnim svadbenim pesmama. Okićenu čuturu nazivaju buklija (severni Banat) ili legija (južni Banat). [3] [1]
- Bùkliju sam nòsio vala stȏ púti. Jaša Tomić Martonoš Novo Miloševo Novi Bečej Melenci Deska [1]
- Buklȉja ȉsto, sȁmo se našȃra, a ȉsto tȃ čùturica, sȁmo našȃrana i dȍbila nádimak buklȉja. [4] Kovin [1]
Izrazi:
- Ići u buklije ("pozivati u svadbu"; "Sȕtra nísam kȕći, ѝdēm u bùklije"). Jaša Tomić Itebej Novi Bečej Melenci Neuzina Boka Šurjan [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Mirjana Maluckov, Zbirka peškira u Vojvođanskom muzeju. — Rad, 31, 1988—1989, 205—286, str. 221.
- ↑ Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 138.
- ↑ Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.