ȉc

ȉc

ȉc (srpski, ćir. ȉc)[uredi]

Imenica[uredi]

ȉc, m

Kategorije: kov.


Oblici:

  1. ic, ìca [1]

Značenja:

  1. Varničenje prilikom topljenja gvožđa na visokoj temperaturi. [1]
  2. Spajanje dvaju gvozdenih predmeta tako da im se krajevi preklope. Kovilj[1]

Primeri:

  1. Ȉc je, temperatúru na hìljadu i kȍlko tȁmo dȏđe, tòpljēnje gvȏžđa. [2] Kovilj Neradin Krčedin Futog Novi Sad [1]
  2. Ȉc, tȏ je kad... Kȍlko se tòpi gvȏžđe kad várničidu... Tàko tȍ pŕšti ìz vatre i zàlēpi se. Ȉc je tȍ što je pŕskalo, ko pŕskalica. Irig [1]# Mȉ smo tȍ zváli hȉc. Bàcā ko dѐca kad na jȇlki. Pȍčne tȏ bàcat, ȍnda se pògleda i vȉdi se gvȏžđe da lȉje kao mléko. E ȍnda se bȓzo ѝzvādi na nȃkovanj. [2] Sot Inđija Kać [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Dejan Miloradov, Kovačka i potkivačka terminologija južne Bačke i severnog Srema (rukopis magistarskog rada).

Napomene[uredi]